Naša ekskurzija       

Kao i sve prijašnje genaracije osmaša  i naša generacija je jedva dočekala ekskurziju, jedno od najljepših i najnezaboravnijih putovanja u đačkom životu  

          Ranojutarnju mrzovolju te nedjelje potislo je ogromno uzbuđenje i radost. Atmosferi u autobusu nije bilo zamjerke. Nakon par stanki za hranu i protezanje, stigli smo na prvo odredište. U marijanskom svetištu na Trsatu smo stekli novo znanje, razgledali kapelu zavjetnih darova, a imali smo i priliku zapaliti svijeću.  Poslije Trsata nastavlja se naše putovanje prema Istri. Navečer dolazimo u hotel gdje upoznajemo svoje  vršnjake iz Vinkovaca, te ubrzo nakon toga idemo u disko na zabavu na kojoj se plesalo i do pola noći. Koliko god da je naš umor od puta bio jak, ishlapio bi prvim korakom na plesni podij. Idućega jutra većina je bila pospana, no čekao nas je uistinu predivan dan. Posjetili smo Arenu u Puli u koju sam ja osobno uvijek imala želju otići, ali mislila sam da nikad neću imati priliku. Uz Arenu, u Puli smo vidjeli i još neke znamenitosti i naučili nešto više o Istri i samom gradu. Zatim dolazimo u Fažanu, te čekanje broda koji će nas odvesti na Brijune kratimo razgovorom i razmjenjivanjem dosadašnjih dojmova. Dok smo se vozili brijunskim vlakićem, shvatila sam koliku ljepotu imamo u svojoj državi. Sam pogled na sve te lijepe životinje, čistu prirodu i plavo more izaziva sreću u srcu i mami osmijeh na lice. Upoznali smo se sa slonicom Lankom i papagajem zvanim Koki. Povratak u hotel značio je odlazak na bazene te na disko zabavu na kojoj je ugođaj opet bio odličan. Ni sami ne znamo kako, ali probudili smo se na vrijeme tog trećeg jutra. Odredišta su čekala na nas i valjalo je krenuti. Poreč i Rovinj su se pokazali kao prelijepi gradovi te su i nadmašili moja očekivanja. Zadivila me priča o svetoj Eufemiji, svetici mučenici naših godina. U jami Baredine smo nakon puno prekoračenih stepenica imali priliku vidjeti dvije čovječje ribice, te brojne stalagmite i stalaktite. Uslijedila je vožnja do zvjezdarnice ,,Višnjan“ koja nas je, vjerujem, sve oduševila. Doznali smo da jedna konzerva sardina sadrži dovoljno vitamina D za cijeli tjedan, te da sunčanje može imati jako loše posljedice za ljude svjetlije puti, a  promatrali smo i Sunce teleskopom. Bližilo se vrijeme zadnje noći u hotelu koji nam je već pomalo prirastao srcu. Ta spoznaja nas je učinila tmurnima, no odlučili smo tu noć iskoristiti najbolje što smo mogli. Ujutro su se jedni probudili zamotani u svoje pokrivače, drugi u toaletni papir, a treći nisu ni spavali. Zadnji put smo se pozdravili s hotelom, unijeli kofere u autobus, ukrcali se i krenuli prema Motovunu, malenom, ali predivnom gradiću s krasnim pogledom i dojmljivom prošlošću. Po obilasku, slijedila je duga vožnja do Opuzena. Odigralo se dosta partija ,,Uno“-a, slušala glazba i pjevale pjesme.

           Tako je završena i naša ekskurzija, i naš red da odemo na putovanje za pamćenje.                                           

                                                                                                  Anđa Alilović 8. a

Ekskurzija

Otkada smo mi osmaši iz naše škole čuli za ekskurziju, ja  nisam mogla prestati razmišljati o njoj. Iščekivala sam je i bila svakim danom sve uzbuđenija. Naravno, morala sam se i spakirati,ali kada je došao dan za pakiranje nisam mogla ni zamisliti kako vrijeme brzo prolazi. Tada tek nisam mogla dočekati jutro polaska.

       Kada sam se 2. rujna probudila prva pomisao je bila da je konačno svanuo taj veliki dan. Iako nisam puno spavala (od uzbuđenja,naravno),  bila sam odmornija nego ikada. Nisam mogla ni dočekati polazak tako da sam prva stigla na mjesto polaska. Ubrzo nakon mene počeli su dolaziti moji prijatelji  koji nisu bili ni malo manje  od mene uzbuđeni. Oko sedam ujutro došao nam je autobus i pomalo smo se počeli ukrcavati. Dok smo čekali one koji su kasnili, uzbuđenje i nestrpljivost su samo još više rasli. Kada smo svi stigli i smjestili se, upoznali smo vozača Rajka i vodičku Ivu. S nama su također bili naši razrednici nastavnik Ivor i nastavnica Tomislava. Roditelji, koji su nas ispratili, mahali su nam i poželjeli sretan put. Nakon smještanja  i polaska počeli smo veselo pjevati. Prvo odredište nam je bilo Svetište Majke Božje Trsatske u Trsatu. Tamo nas je dočekao franjevac koji nam je pokazivao svetište koje je bilo puno povijesti i zanimljivosti. Kada smo završili s razgledavanjem, vratili smo se vožnji u autobusu za Rijeku. Razgledali smo Aulu pape Ivana Pavla II., župnu crkvu, spomeniku trsatskom hodočasniku, kapelu zavjetnih darova te riznicu. Obišli smo i Frankopansku tvrđavu. U stankama između svih tih obilazaka imali smo slobodno vrijeme. Nakon Rijeke krenuli smo prema Istri gdje je bio naš hotel ,,Duga uvala“. Kada smo stigli nakon nekih tri sata vožnje od Rijeke, smjestili smo se u sobe. Imali smo večeru pa smo nakon nje išli u disko. Iščekivali smo to jer je bilo i učenika i učenica iz drugih škola koje smo željeli upoznati. Oko devet navečer zabava je počela. Mi, kao mi, prvi smo zauzeli plesni  prostor i zaplesali. Podizali smo atmosferu kad god smo stigli i koliko smo snage nakon prvog dana imali. Oko ponoći svi znojni otišli smo u sobe.  Sutradan se putovanje nastavilo. Išli smo u Fažanu, prelijepo mjesto u kojem smo čekali ukrcaj na brod za naš predivni Nacionalni park Brijuni. Vožnja brodom je bila prekrasna. Kada smo stigli na Brijune, dočekala nas je vodička Mateja. Iako je bila iz Slovenije, dobro smo je razumjeli. Ukrcavši se u vlakić vidjeli smo zanimljive životinje. Bili smo u razgledavanju Bytanine kao i ljetnikovca s posjedom iz doba antike. Tada smo dobili slobodno vrijeme. Nakon toga posjetili smo u muzej i zbirku otočnih prepariranih životinja. Brod nas je doveo nazad na obalu i uslijedio je razgled glavnog istarskog grada Pule. Tamo nas je dočekao Siniša, naš vodič. Razgledavali smo: Amfiteatar, Augustov hram, Lapidarij, Slavoluk Sergejevaca i Forum. Tada smo opet veselom vožnjom došli do hotela. Za osvježenje nakon večere išli smo na bazen. Na bazenu smo bili oko sat vremena jer nas je ponovno čekalo disko. E, ta večer bijaše vrlo zanimljiva. Osim plesa,pjevanja i zabave, pale su i simpatije koju sam i ja doživjela. Doživjela sam je na smiješan način, a naši dečki iz škole pokazali su se kao pravi šarmeri. No,  nismo ni mi cure bile ništa manje šarmantne. Nakon još jedne uzbudljive večeri dočekalo nas je sljedeće jutro naše avanture. Pomalo smo bili iscrpljeni pa smo vožnju iskoristili za malo odmaranja, ali to nije dugo trajalo. Dolaskom u Rovinj razgledavali smo staru gradsku jezgre, crkvu sv. Eufemije, gradska vrata, Balbijev luk, Veli trg, crkvu sv. Josipa. Uslijedilo je  putovanje prema Poreču i najbolji ručak tih dana. Mislim, i ostali su bili dobri, ali ovaj je rasturao, restoran je osiromašio koliko smo pojeli. Samo sam ja pojela skoro dvije porcije. Nakon što smo se najeli kao nikada u životu krenuli smo dalje. Došli smo u jednu od najpoznatijih tvrđava u Hrvatskoj – Eufrazijevu baziliku. Tamo je bilo zanimljivo, a kada sam saznala da je jedan dio mozaika od pravog zlata bila sam zadivljena. Nakon prelijepog Poreča, krenuli smo prema jami Baredine. Iako je bilo previše stepenica, a meni kondicija ostala u Opuzenu, u jami je bilo prelijepo. Vidjela sam čovječju ribicu. Bilo ju je čudno,ali i istovremeno zanimljivo gledati. Nakon jame i malo odmora krenuli smo u zvjezdarnicu. Tamo su nas dočekali dragi ljudi. Gledali smo  teleskopom Sunce, čuli smo kratko i korisno predavanje o Suncu i njegovom djelovanju na nas. Kada smo ostvarili razglede planirane za taj dan, pomalo smo krenuli prema hotelu. Razgovarajući, smijali smo se jedni drugima jer smo promukli. Došavši u hotel, naši razrednici su nam ponudili zabavu na bazenu, ali neki nisu htjeli (među njima ja) pa smo sa nastavnicom Tomislavom otišli šetati, dok su drugi bili na bazenu. Nakon što smo se našetali i već zapjevali, otišli smo se spremiti za disko. Prije nego smo otišli, sprijateljile smo se s djevojkama iz Kutine. Kada smo došli u disko, plesali smo, pjevali, ali i neki momci su, naravno, opet bili u akciji. Iako je večer bila zanimljiva, kraj večeri je bio vrh. Kraj je bio posvećen svima, ali nama pogotovo. Pustili su Thompsona i njegove hitove. Na pjesmu ,,Uvijek vjerni tebi“ svi smo kleknuli i osjetili premoćan osjećaj. Toliko smo digli atmosferu da je čak i DJ pomalo poludio. Bacio je kapu, a dobio ju je Jakov. Ta večer je bila nezaboravna. Iscrpljeni, ali sretni otišli smo u sobe. Slijedeće jutro bio je zadnji dan. Otišli smo na doručak i ponijeli kofere sa sobom. Morali smo se oprostiti. Prije nego što smo krenuli za Opuzen, još smo morali posjetiti Motovun. Predivan je to grad. Bili smo u obilasku gradskih zidina, lapidarija i župne crkve te drugih znamenitosti koje su dokaz istarske povijesti. Nakon nekoliko sati došli smo na ručak. Kada smo ručali, krenuli smo za Opuzen. Pjevali smo, iako su nam glasovi bili promukli.  U naš Opuzen stigli smo u devet i pol navečer.

      Ovaj događaj je zapečaćen u mome srcu, njega ću se uvijek sjećati. Simpatija koje smo doživjeli, prijatelja koje sam stekla i svih događaja ja ću se sjećati. Svih smiješnih trenutaka, ali i tužnih također ću se sjećati. Nakon ove ekskurzije moj život je okrenuo novu stranicu. Ova je ekskurzija dio moga života i iskustva.

  Emanuela Romić, 8.a