Hrvatski narod ima sreću da uz sva svoja ostala obilježja  ima i svoj hrvatski jezik. Hrvatski je jezik kroz povijest odigrao važnu ulogu za naš narod. Hrvati su vjekovima bili raseljavani i živjeli su pod raznim stranim krunama, vladarima i osvajačima. No, uvijek smo imali svoj jezik,  hrvatski jezik,  kao znak pripadanja jednom narodu. Hrvatski jezik se održao u puku, ali i zahvaljujući brojnim intelektualcima kroz povijest. Trebamo im biti zahvalni što su kroz burnu povijest  govoreći hrvatski jezik, pišući ga i proučavajući ga  njegovo blago sačuvali za svoju budućnost, a našu sadašnjost.

Borba za samostalnost našeg naroda  bila je i teška i dugotrajna, a takva je bila i  borba za položaj hrvatskog jezika.

Svake se godine od 11. do 17. ožujka obilježavaju Dani hrvatskog jezika. Kulturni je to događaj utemeljen odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine kao spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika donesenu 17. ožujka 1967. godine. Deklaracija je upozorila na zapostavljanje hrvatskog književnog jezika i zalagala se za daljnji razvoj hrvatskog jezika kao jedinog izvornog jezika hrvatskog naroda.

Dani od 11. do 17. ožujka svake su godine posvećeni  jezičnoj kulturi književnog jezika i upoznavanju njegove povijesti.

Čuvajući uspomenu na prošlost, branimo budućnost, a čuvajući svoj jezik čuvamo i znanja i postignuća naših predaka.  Budimo odgovorni prema hrvatskom jeziku, njegovu pravogovoru i pravopisanju.  Čuvajmo svoj jezik i  i imat ćemo i  mi što ostaviti u naslijeđe svojim potomcima.

HRVATSKI SE JEZIK VOLI ZNANJEM!

Stoga, učimo svoj jezik, poštujmo njegova pravila, izbjegavajmo tuđice i svakodnevno govorimo svojim, hrvatskim jezikom.