Već pedeset godina na današnji se dan u cijelom svijetu obilježava Dan planeta Zemlje. Ove godine obilježava se pod sloganom: "Djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena i ublažavanju njihovih posljedica,

Obilježavanju ovoga dana mi se ove godine pridružujemo donoseći vam misli troje naših književnih velikana.

“Ni riječi pred veličanstvom mora, pred modrim šumorom vječnosti.” (D. Tadijanović)              

“Priroda je velika, a čovjek je malen.” (Matko Peić)

“Lijepa je modrina nebeska poput modre poljane na kojoj cvate zlatno cvijeće…” (M. J. Zagorka)

"-Znaš li oče, otkud su brda, doline rijeke i sve to?
-Ti znaš?
-Znam. To je od velike patnje koju trpi zemlja.
U bolima je uzdisala i nadizala grudi, tako su nastala brda. Rijeke što izviru poljanama suze su iz srca zemlje. More što buči jauk je njezine duše kad je stisnu zatajene muke. Cvijeće – njezine su tugaljive misli iz neispunjenih sanja… Zeleno grmlje samo su njezine slutnje na kojima pjeva svoju nadgrobnu pjesmu kad vjetar šušti lišćem. U patnji miruje zemlja. Zimi se pokriva bijelim plaštem od pahuljica da pod njim podnosi ledeni san, na postelji svoje žalosti. I zvjezdice gore dršću kad gledaju njezine patnje…
Samo sunce je katkad grije od samilosti.”    (Marija Jurić Zagorka)